FK Sarajevo Home           |    Kontakt   /   EN | BS

Historija kluba

year 1946-1950
year 1950-1960
year 1960 - 1965
year 1965 - 1970
year 1970 - 1975
year 1975 - 1980
year 1980 - 1990
year 1990 - 2000
year 2000 - 2010

FK Sarajevo u periodu od 1965. - 1970.

1965 - 1970

Na početku sezone, Sarajevo je dobilo novog trenera. Gegić je preuzeo Partizan, a novi šef struke na Koševo je bio iskusni stručnjak Aleksandar Atanacković. Nekoliko igrača je napustilo Sarajevo, ali s druge strane, u prvi tim su prekomandovani igrači iz mladog tima, Musemić, Jesenković i Prodanović i Antić. Ovi mladi igrači su upravo u ovoj sezoni u potpunosti stasali uz već formirane igrače, Fazlagića, Vujovića, Blaževića, Prljaču, Mušovića, ali i dvojicu najiskusnijih igrača u timu, Ferhatovića i Biogradlića.

Nova sezona nije otvorena na najbolji način. U duelu aktuelnog prvaka i viceprvaka Jugoslavije, Sarajevo je na Koševu dočekalo Partizan. Na kraju, ekipa iz Beograda je slavila rezultatom 3:1.

Nakon te utakmice, digla se istinska prašina jer je FSJ kaznio golmana Sarajeva sa pet mjeseci zabrane nastupanja, pomoćnog trenera F. Lovrića doživotno, a sekretar kluba B. Vuković je bio suspendovan do daljnjeg. Kazna se, također, odnosila i na koševski stadion pa se Sarajevo moralo preseliti u Visoko, gdje je u trećem kolu Sarajevo u Visokom ugostilo mostarski Velež, nad kojim slavi 2:1.  Sam početak sezone je bio dosta zbunjujući, jer su zbog „Afere Planinić'' iz Lige bili isključeni Hajduk, Željezničar i Trešnjevka, koji su kasnije bili vraćeni.

Sljedeća dva susreta Sarajevo je trebalo odigrati sa Željezničarom i Hajdukom, pa se čekala odluka o tome da li će klubovi biti vraćeni u Ligu. Sarajevo je planiralo odlazak u Sofiju, ali dan uoči odigravanja utakmica četvrtog kola, FSJ mijenja odluku i Hajduk, Željezničar i Trešnjevka bivaju vraćeni u Ligu, pa se sutradan odigravao gradski derbi. Sarajevo je bilo favorit, jer je Željezničar morao nastupiti bez dva najbolja igrača. Iako je Sarajevo povelo, autogolom je rezultat bio izjednačen i tako je susret bio završen bez pobjednika. Nakon derbija Sarajevo je otputovalo za Sofiju, gdje su odigrani susreti ''A'' reprezentacije Bugarske i izabranog tima Prve bugarske lige, te je u oba susreta Sarajevo doživjelo poraze.

Nakon povratka iz Sofije, Sarajevo je ugostilo Hajduk, nad kojim slavi pobjedu od 3:2, a tek u sedmom kolu upisan je prvi trijumf na Koševu, ostvaren protiv OFK Beograda. U zaostaloj utakmici šestog kola, Sarajevo tri dana kasnije, gostuje u Nišu kod Radničkog, a dva gola bordo timu su bila dovoljna za treći uzastopni trijumf, i diobu drugog mjesta sa Vojvodinom. Do kraja jesenje polusezone Sarajevo je ubilježilo tri trijumfa, isto toliko remija, i dva poraza, a svakako treba izdvojiti susret na Koševu protiv Dinama, kada Sarajevo slavi sa konačnih 2:0. Sa ukupno 18 bodova, Sarajevo je završilo prvi dio sezone na sjajnom drugom mjestu, sa pet bodova zaostatka za vodećom Vojvodinom.

U prve dvije ligaške utakmice u nastavku ostvaren je polovičan učinak. Upisan poraz od Partizana, i trijumf nad Vojvodinom na Koševu, pa je Sarajevo zadržalo drugu poziciju na tabeli. Nakon Vojvodine, kola su krenula niz brdo, i Sarajevo je na novi trijumf moralo čekati do 25. Kola, u duelu sa Vardarom. Tih crnih mjesec i pol, Sarajevo je koštalo gubitka mjesta na samom vrhu tabele. Na kraju, Sarajevo je završilo kao devetoplasirana ekipa prvenstva.

U narednu sezonu, Sarajevo ulazi sa Brozovićem na poziciji šefa stručnog štaba. Start Sarajeva je bio kao iz snova, u prvom kolu upisana je pobjeda nad Sutjeskom, a potom i trijumf na Grbavici nad gradskim rivalima. Slijedio je remi sa viceprvakom Evrope, Partizanom, gdje je Sarajevo pokazalo bolju igru, i čak je imalo vodstvo od samog starta utakmice. Prva tri kola donose sedam bodova, koje mnogi pripisuju sreći i laganom rasporedu, ali da se Sarajevo ne šali, najbolje pokazuje utakmica u Splitu, protiv Hajduka, odakle se Sarajevo vraća sa dva boda. Nakon Prvenstva, usljedilo je početak takmičenja u Kupu, gdje Sarajevo za protvnika dobiva Romaniju. Duel sa Romanijom ostaće upamćen i po pogotku Ferhatovića, koji je pogodio za 4:0, a kojem je to bio jubilarni 100., ali ujedno i posljednji gol u zvaničnim utakmicama FK Sarajevo.

Četiri dana kasnije usljedila je prva ligaška utakmica pod reflektorima, u kojoj je Sarajevo savladalo Olipiju sa 2:1. Iz tog perioda, ostati će upamčena utakmica na Kantridi protiv rijeke. Ta utakmica je donijela kraj jedne velike karijere, budući da je zbog povrede, na samom početku utakmice, sa terena izašao legendarni Hase. Jedna bordo devetka je otišla, ali druga, ona u liku i djelu Vahidina Musemića, upravo je zasjala.

Musemić je postigao pogodak i u trećoj uzastopnoj utakmici, protiv Veleža, ali Sarajevo nije uspjelo zadržati prednost, pa Velež odnosi bod sa Koševa. Slijedilo je gostovanje Crvene Zvezde, i upisan je novi, minimalni trijumf, zahvaljujući golu Musemića. Nakon Zvezde, Sarajevo su očekivale dvije Kup utakmice. U drugom kolu Kupa, Sarajevo je savladalo Jedinstvo, iz Brčkog, sa 4:1. U duelu prvog kola Srednjeevropskog kupa gostovalo Cagliariju, trećeplasiranom timu talijanskog prvenstva. Domaćini su uspjeli povesti sa 2:0, ali je Prodanović svojim golom postavio konačni rezultat od 2:1. Pravo iz Italije, Sarajevo je otputovalo u Beograd. Treći gostujući meč, u samo šest dana je na igračima Sarajeva ostavilo traga, pa je Sarajevo doživjelo prvi poraz u sezoni. Sedam dana kasnije, igrači su se iskupili za poraz, i na Koševu je poražen aktuelni prvak, Vojvodina, i bilo je 3:1. Istim rezultatom bila je poražena i ekipa Cagliarija, u revanš susretu prvog kola Srednjoevropskog kupa. Ukupnih 4:3 je bilo dovoljno za plasman Sarajeva u četvrtfinale najstarijeg evropskog takmičenja, što je do tada bio najveći uspjeh našeg kluba. U posljednja tri prvoligaška susreta, Sarajevo je osvojilo četri boda, remiziravši sa Vardarom, u Skoplju, i Dinamom, na Koševu, te pobjedu na stadionu u Blatuši. U međuvremenu je odigran i susret trećeg kola Kupa BiH, i Sarajevo je sa visokih 5:3 uspjelo poraziti Velež, i izboriti plasman u završnicu Kupa Jugoslavije. Time je okončana jesenja sezona, u kojoj je Sarajevo odigralo 20 utakmica, od kojih je upisano 14 pobjeda, 4 remija i 2 poraza, a kao šlag na tortu stigla je laskava titula jesenjeg šampiona. Jednostavno, bila je to jesen u šampionskom stilu.

Proljetna polusezona je bila otvorena gostovanjem Dinamu, u okviru osmine finala Kupa Maršala Tita, a jedan gol Antića je bio dovoljan za plasman među osam najboljih timova. Tri dana nakon derbija, slijedi novo iskušenje, duel sa Napretkom u četvrtfinalu Došao je red i na historijski meč finala Kupa, sa Hajdukom, a zahvaljujući spletkama splitskog kluba, utakmica između dva kluba od kojih niti jedan ranije nije osvajao Kup, odigrana je upravo u Splitu. Domaći teren je presudio, i Hajduk je slavio sa 2:1, i došao do prvog trofeja u ovom takmičenju. Kup je bio izgubljen, ali snovi o osvajanju titule su i dalje bili tu.

Slijedilo je teško gostovanje, na Marakani, i svi su očekivali barem jedan bod, da bi se zadržala prednost nad Dinamom, ali dva gola Antića i jedan Prodanovića su Sarajevu donijeli velikih 1:3, i trijumf koji je igračima dao krila. Pobjeda sa Marakane je potvrđena sedam dana kasnije, kada je istim rezultatom savladan i drugi beogradski klub, OFK Beograd, na Koševu. Sarajevo je prevodilo tabelu sa 37 bodova, a odmah iza su ostala ova dva tima sa po dva boda manje.  Sljedeće kolo stvari vraća na nulu, jer je Sarajevo poraženo u Novom Sadu,  Dinamo je trijumfovao nad Radničkim a Partizan je osvojio samo jedan bod u duelu sa Veležom. Sarajevo i Dinamo su u zadnja tri kola ušli izjednačeni, a pošto se znalo da upravo duel ta dva tima slijedi u Maksimiru, napetost je rasla. Dva gola Musemića su donijela trijumf nad Vardarom, ali je to kolo važnije po tome što je Dinamo poražen na Kantidi, a Partizan u Splitu što je za Partizan predstavljalo kraj borbe za titulu.

Sarajevo je željelo da ostane neporaženo, a igračima Brozovića je to i uspjelo. U utakmici bez golova, Sarajevo je zadržalo dva boda prednosti, pa je sve bilo spremno za veliko slavlje. Uprkos velikoj kiši, na Koševu se skupilo 30.000 gledalaca koji su uživali u majstorijama Musemića, Antića i Prodanovića. Čelik je poražen sa 5:2 i slavlje je moglo početi. Sarajevo je postalo prvi šampion u šest decenija dugoj historiji fudbala u Bosni i Hercegovini. Slavljeničke baklje su mogle biti upaljene, a veliki uspjeh se slavio danima. Grad Sarajevo je dobio svoju prvu šampionsku generaciju: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jesenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević, Antić.

Sarajevo saznalo ime svog prvog protivnika u Kupu evropskih šampiona. To je bio kiparski prvak, Olympiakos, iz Nikozije. Početak prvenstva nije bio šampionski, jer je ostvaren polovičan učinak, od tri pobjede kući, i tri poraza na strani, što je bilo dovoljno za, tek, osmo mjesto na tabeli. U međuvremenu je upisan i prvi debi u najjačem evropskom takmičenju, kada je Sarajevo u Nikoziji odigralo sa konačnih 2:2, što je bila dovoljna garancija da će nakon revanša biti ostvaren plasman u osminu finala.

Bez povrijeđenog Musemića, Sarajevo je upisalo dva uzastopna poraza u Prvenstvu, ali i sa sigurnih 3:1 eliminisalo Olymiakos. Na putu do četvrtfinala Kupa šampiona, voljom ždrijeba, sljedeća prepreka Sarajevu je bio aktuelni prvak Engleske, Slavni Manchester United. Sve pripreme su tekle u tom pravcu, pa su svi pomalo zanemarivali rezultate u Ligi. Upisana je bila tek jedna pobjeda nad Radničkim, i dva poraza, na Kantidi te od tradicionalno neugodne Vojvodine na Koševu. Niko nije slutio ništa ugodno, uoči gostovanja Uniteda. Ipak, uz oporavljenog Musemića, i podršku 40.000 navijača, Sarajevo je ugostilo Engleze, i u hrabroj i muškoj igri, čak je bilo i bolji protivnik. Susret je bio završen bez golova, iako je Musemić postigao pogodak, ali ga je sudija neopravdano poništio, pa je veliko slavlje izostalo. Osim toga, Prodanović je doživio tešku povredu, zbog koje je pauzirao do maja iduće godine. Ohrabreni igrom u srijedu, igrači su se iz Splita vratili sa velikom pobjedom, od 4:2. Nakon toga, uslijedio je revanš na Old Traffordu. Uz obilnu pomoć sudije, ekipa Uniteda slavila je sa konačnih 2:1. Gol utjehe za Sarajevo je postigao Delalić, a utakmicu je obilježio drugi gol domaćina, upitan zbog toga što je lopta već prethodno napustila igralište. United je kasnije, osvojio Kup šampiona, a navijačima i igračima je ostalo samo da se pitaju šta bi se desilo da Musemićev gol na Koševu nije poništen, a Bestov na Old Traffordu jeste, kao što je i trebalo biti, da je bilo pravde.

Nakon lošeg završetka sezone, reagovao je i Upravni odbor, i za novog trenera je bio imenovan Munib Saračević. Promjena trenera i zimska pauza su godili igračima Sarajeva, pa su tek na proljeće pokazali da titula osvojena u prethodnoj sezoni nije bila puka slučajnost. U 15 proljetnih susreta, ostvaren je učinak od 8 pobjeda, 2 remija i 5 poraza, što je bilo dovoljno za konačni plasman Sarajeva na sedmu poziciju.

Sarajevo je na samom početku sezone povezalo šest utakmica bez poraza. Nanizale su se pobjede Sarajeva nad Rijekom, Čelikom i Dinamom, na Koševu, zatim Zvezdom na Marakani, ali i dva remija, u Skoplju i Mostaru. Nakon pobjede na Marakani iz sljedeće dvije utakmice svi su očekivali četri nova boda, s kojima bi Sarajevo učvrstilo lidersku poziciju. Suprotno svim očekivanjima, Vojvodina je odnjela oba boda iz Sarajeva, a Radnički je sedam dana kasnije uspio ostati neporažen, i Sarajevo je umjesto 4 osvojena boda, osvojio 1. Utakmica sa Radničkim je bila prva od pet utakmica u nizu, u kojima Sarajevo nije primilo gol, ali iako je odbrana bila na nivou, napad je zakazao, pa u četri od tih pet utakmica Sarajevo nije uspjelo postići gol. Tako su dueli sa Radničkim, i Hajdukom, na Koševu, te Olimpijom i Borom, u gostima završeni bez golova, a jedina dva gola su postignuta na utakmici sa Proleterom na Koševu. Nakon poraza u 13.kolu, na Karaburmi, uslijedio je visok trijumf nad Rijekom, od 4:0, i remi sa Partizanom, u Beogradu. Sa dva poraza u 15 utakmica, Sarajevo je držalo odličnu drugu poziciju na tabeli, i to je bio odličan uvod u gradski derbi, koji se ovaj put igrao na Koševu. Poraz u derbiju, i jedan bod iz Maribora dovode Sarajevo na treće mjesto.

Nakon smjene Saračevića bilo je upitno ko će sjesti na klupu, a mnogi su se iznenadili kada su saznali da se na klupu vraća Brozović. I ovaj put je odlučio dati priliku nekolicini mladih fudbalera, a osim njih pojavili su se mnogi novi igrači u timu, a pred Brozovićem je bio težak zadatak da to sve posloži. Svoj novi debi je imao u novoformiranoj Ligi šampiona, koju je organizovalo Udruženje prvoligaša, u kojem su u mini ligaškom takmičenju učestvovali svi dotadašnji šampioni Jugoslavije : Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo i Vojvodina.  Prvi nastup Sarajeva i nije prošao najslavnije, pa je tim završio na šestom mjestu, osvojivši tri boda u pet utakmica. Sarajevo je loše otvorilo i sezonu, i u devet kola su upisane samo dvije pobjede, i četri remija, a ostvareno je samo pet golova. Utakmica desetog kola je bila prekretnica, gdje je Maribor poražen sa visokih 4:0, a od 4 gola, čak 2 je postigao Musemić koji nije tu stao. Do kraja sezone je postigao još četri gola, a Sarajevo je do kraja polusezone doživjelo tek jedan poraz, i sa ukupno 14 bodova, uspio se plasirati na osmo mjesto na tabeli.

Kraj godine Sarajevo je dočekalo turnejom na Malti, i nastavlja put prema Iraku, Pakistanu i Kuvajtu. Za nešto više od mjesec dana, Sarajevo je odigralo više od 14 prijateljskih utakmica, i nije doživjelo niti jedan poraz. Na proljeće je Sarajevo opet igralo slabo. U prvih deset kola, ostvarena je samo jedna pobjeda, nad Dinamom, a posebno sramotna su bila izdanja na Koševu. Ni u posljednjih sedam kola Sarajevo nije bilo ništa uvjerljivije, a tek dvije domaće pobjede su bile vrijedne spomena, ona nad Zagrebom i Hajdukom, te je Sarajevo, osim još jednog remija, doživjelo poraze, pa je s obzirom na katastrofalno proljeće, dvanaesto mjesto izgledalo kao dobar rezultat. Jedino vrijedno spomena, i zanimljivo je to da je u maju na Koševu gostovao šampion Brazila, ekipa Palmeirasa, nad kojim je Sarajevo trijumfovalo sa visokih 4:1.

 

Timeline

Najbolji strijelci

100 Ferhatović Asim
96 Sušić Safet
90 Živkov Dobrivoje
89 Obuća Emir
83 Musemić Vahidin
75 Šehovic Salih
67 Antić Boško
66 Lovrić Franjo
65 Musemić Husref
65 Avdić Alen

Najviše nastupa

378 Biogradlić Ibrahim
314 Ihtijarević Faruk
299 Vujović Svetozar
295 Zukić Muhidin
286 Šljivo Edhem
270 Alaim Muhamed
265 Hadžibegić Faruk
265 Muzurović Fuad
265 Janjoš Mehmed
263 Fazlagić Mirsad