FK Sarajevo Home           |    Kontakt   /   EN | BS

Historija kluba

year 1946-1950
year 1950-1960
year 1960 - 1965
year 1965 - 1970
year 1970 - 1975
year 1975 - 1980
year 1980 - 1990
year 1990 - 2000
year 2000 - 2010

FK Sarajevo u periodu od 1990. - 2000.

1990 - 2000

Devedesete godine su donijele mnogo promjena, kako u državi Bosni i Hercegovini, tako i u Fudbalskom klubu Sarajevo. Zbog ratnih dešavanja, Sarajevo gotovo tri godine nije nastupalo na stadionu "Asim Ferhatović-Hase". Konačno, 1994. godine, odigrana je utakmica mira i humanosti, u kojoj je Sarajevo savladalo sastav UNPROFOR-a rezultatom 4:0 pred više od 40 000 gledalaca.

U to vrijeme, za Sarajevo su igrali: Hasanović, Džemidžić, Hodžić (Adžem), Vukas, Babajić, Dalipagić, Krasni, Gogalić, Ćenan, Kovačević, Uščuplić, a u drugom poluvremenu još i Tucaković, Zukić, Milavica, Burek, Durak, Šopović, Drakovac, Pita, Dodik i Janjetović. Treneri su bili Sead Jasenković i Nedeljko Gojković.

Nakon završetka ratnih dešavanja i agresije na Bosnu i Hercegovinu, započeta je ponovo liga Bosne i Hercegovine, koja se igrala na federalnom nivou. U prvoj sezoni, Sarajevo je završilo na drugom mjestu, odmah poslije Čelika, koji je sa 9 bodova ponio titulu prvaka.

Sezona 1995/96 je bila zaista sezona za zaborav. Ekipa Sarajeva je završila takmičenje na sedmom mjestu sa 43 boda i ogromnim zaostatkom za tadašnjim prvakom Čelikom. Loš utisak sa prethodne sezone, popravljen je već iduće godine. Sarajevo je ostvarilo drugo mjesto na tabeli sa dva boda zaostatka za tadašnjim prvakom zeničkim Čelikom, koji je tih godina jednostavno bio neprikosnoven.

Naredna sezona 1997/98 bila je zaista mnogo zanimljiva. Uveden je novi sistem takmičenja. Prvih 6 ekipa lige učestvovale su u play off-u, nakon čega je bio poznat državni prvak. Samu sezonu, Sarajevo je igralo toplo-hladno, što je bilo dovoljno za siguran plasman u play off i treće mjesto. U grupi sa Širokim Brijegom i Čelikom, četiri boda su bila dovoljna za plasman u finale, gdje je Sarajevo očekivalo susret protiv gradskog rivala, Željezničara. Sjajna atmosfera je vladala na prepunom Koševo, ali Sarajevo ipak nije uspjelo da zabilježi toliko željenu pobjedu i u četvrtoj sezoni je ostalo bez naslova prvaka.

U drugom dijelu sezone, Sarajevo je nastavilo sa dobrim igrama. Tako je prvo na Koševu savladana ekipa Jedinstva (3:0), zatim u vječitom derbiju na Grbavici Željezničar (2:1), dok je u okviru 18. kola Sarajevo došlo do rekordne šeste uzastopne pobjede savladavši Čelik na Koševu, rezultatom 2:1. Obzirom da je Rudar u međuvremenu osvojio 6 bodova, Sarajevo je tako povećalo prednost na 5 bodova. U 19. kolu, Sarajevo i Iskra su u Bugojnu podijelili bodove (0:0), a u 20. kolu na Koševu je poražena ekipa Zmaja od Bosne (1:0).

Nakon toga je uslijedio prvi proljetni poraz i ujedno prekid niza od 8 susreta bez pobjede. Bolja od Sarajeva je bila ekipa Budućnosti na svom terenu (0:1). U iduća dva kola Sarajevo je osvojilo 4 boda, tri na Koševu protiv Lukavca (4:0), a jedan u Srebreniku protiv Gradine (0:0) i tako povećalo prednost nad Rudarom na 6 bodova uoči njihovog gostovanja u Sarajevu. U tom susretu, Sarajevo je golovima Jusufbegovića i Suljagića došlo do pobjede od 2:1 i tako, 6 kola prije kraja, bodovnu prednost povećalo na velikih 9 bodova, što je Sarajevo dovelo na prag osvajanja prvog mjesta.

I u idućem kolu Sarajevo je ponovo ubilježilo domaću pobjedu, ovaj put protiv tuzlanske Slobode (2:0). Nakon toga je uslijedio poraz od Zenice (0:1), te nova domaća pobjeda, ovaj put protiv visočke Bosne (1:0). U posljednja tri kola Sarajevo je na svoj konto dodalo još 6 bodova. Najprije je od bordo tima bolja bila Drina iz Zvornika (1:3), a onda je Sarajevo završilo sezonu sa dvije vezane pobjede, prvom protiv Vrbanjuše (3:2), a drugom u Vrapčićima protiv Veleža (3:1).

Sarajevo je tako osvojilo prvo mjesto sa 65 bodova, 9 više od drugoplasirane Bosne, te 14 od trećeg Rudara. Treba istaći da je u ovoj sezoni i napravljena najveća razlika između Sarajeva i Željezničara, koja je iznosila 21 bod. Nakon toga je trebalo uslijediti razigravanje za prvaka Bosne i Hercegovine. Zbog nesporazuma oko toga da li dozvoliti Veležu da utakmice Play-offa igra pod Bijelim brijegom, ovaj Play-off nikad nije odigran, a Sarajevu je na početku iduće sezone uručen trofej za šampiona Bosne i Hercegovine.

Najviše utakmica u šampionskoj sezoni odigrali su: Mirsad Dedić, Jasmin Džidić, Faruk Ihtijarević, Muhidin Zukić, Jean Louis Nouken, Senad Begić, Nedim Jusufbegović, Edmir Ahmetović, Samir Duro, Azrudin Valentić, Memnun Suljagić, Nermin Gogalić, Edin Šaranović, Haris Haskić, Irfan Smajlagić, Mirza Selimović, Ismet Alić, Jasmin Memišević, Irfan Paučinac i Alen Škoro. Pored njih još su igrali: Ervin Uščuplić, Alen Avdić, Samir Čupina, Amar Ferhatović, Emir Granov, Ahmed Hadžispahić, Almir Hurtić, Rusmir Kadrić, Almir Ušanović, Džumhur, Alihodžić i Mizdrak. Prvi strijelac tima bio je Džemo Smječanin sa 14 golova, a ekipu je uspješno vodio trener Nermin Hadžiahmetović, koji je zbog navodnih porodičnih problema napustio Sarajevo, nekoliko kola prije kraja Lige.

U narednoj sezoni, Sarajevo nije uspjelo da odbrani naslov prvaka. Nakon regularnog toka sezone, Sarajevo je zauzimalo treće mjesto. U grupi za play off, u kojoj su bili još Brotnjo, Jedinstvo i Kakanj, Sarajevu je nedostajao jako malo da se plasira u finale, uzimajući u obzir da su Brotnjo, Jedinstvo i Kakanj imali isti broj dobova, 12.

Timeline

Najbolji strijelci

100 Ferhatović Asim
96 Sušić Safet
90 Živkov Dobrivoje
89 Obuća Emir
83 Musemić Vahidin
75 Šehovic Salih
67 Antić Boško
66 Lovrić Franjo
65 Musemić Husref
65 Avdić Alen

Najviše nastupa

378 Biogradlić Ibrahim
314 Ihtijarević Faruk
299 Vujović Svetozar
295 Zukić Muhidin
286 Šljivo Edhem
270 Alaim Muhamed
265 Hadžibegić Faruk
265 Muzurović Fuad
265 Janjoš Mehmed
263 Fazlagić Mirsad