FK Sarajevo Home           |    Kontakt   /   EN | BS

Kovačević: Najveći 'showmani' su Ahmetović i Hebibović

29.12.2018 u 13:00h

Kovačević: Najveći 'showmani' su Ahmetović i Hebibović

Nakon što nije dobio priliku u rodnoj Banjaluci odlučio je kao 16-godišnji klinac doći u Sarajevo, bio je anoniman nogometaš, međutim profesionalan odnos i maksimalna posvećenost doveli su do toga da u međuvremenu Kovačević postane prvi izbor na golu Sarajeva i od tada doslovno ne prestaje da dobija pohvale.

Trener Husref Musemić mu bezgranično vjeruje, hrabri ga, podržava, a sve to dovodi do činjenice da Kovačević u ovoj sezoni sjajno brani. Kad god je između stativa, zapažen je, njegove 'parade' zavrijeđuju pljesak... Uz sve to djeluje veoma zrelo, kao da mu je najmanje 25 a ne 20 godina, a poznat je i po činjenici da ga svi vole, omiljeni je lik svlačionice, ali i svih ostalih u klubu.

Novogodišnji intervju s Kovačevićem u subotnje jutro posvetili smo i drugim temama, da se ne zasniva sve na Sarajevu, treninzima, rezultatima u protekloj polusezoni... Tako je, između ostalog, otkrio ko su mu golmanski uzori, kako voli provoditi slobodno vrijeme, ali i ko je najveći 'showman' u svlačionici.

Na početku, šta možete reći o sebi?

"Najteže je govoriti na tu temu, jer svi smo nekako za sebe najbolji, ali mislim da me najviše opisuju riječi - ambiciozan, uporan i skroman. Inače sam po prirodi miran dečko. Poslije treninga sa saigračima obavezno odem na piće, kad sam kod kuće ponekad igram PlayStation, mada najviše vremena volim da provodim na planini. Tu se baš lijepo osjećam", priča mladi Kovačević za SportSport.ba.

Imate li uzora, postoji li golman kojem se divite?

"Edwin Van der Sar, definitivno. Obzirom da mi je nogomet bio ispred škole, majka me je kada sam imao šest-sedam godina pitala šta ću raditi ako ne budem imao uspješnu karijeru, ja sam onako samouvjereno rekao - uspjet ću, naslijedit ću Van der Sara u Manchester Unitedu (smijeh). Ciljeve inače postavljam na najveću ljestvicu, pa tako se nadam da uz sreću i Božiju pomoć jednog dana dogurati do jednog takvog kluba. I mi imamo dobre golmane također poput Begovića i Šehića. Nije lako otići iz BiH i ostvariti se, tako da se i od njih može puno naučiti."

Kako ste uopšte završili na golu?

"Kao dijete bio sam napadač, želio sam davati golove, ali jedne prilike na jednom turniru u Banjaluci trener me je iznenada stavio na gol i odjednom se rodila ta ljubav prema toj golmanskoj poziciji. Na prvoj utakmici sam branio i bez rukavica, uživao sam toliko u tome da mi je svejedno bilo. Biti golman je nešto posebno, golman je jedan, a igrača je 10 na terenu. Nisam ni u jednom trenutku zažalio što više nisam napadač."

Jeste li kroz karijeru imali situacija da ste razmišljali da dignete ruke od svega?

"Bilo je teških situacija, kako da nije, posebno pamtim taj period kada sam trebao preći iz juniora u seniore. Tada vam treba mirna glava, da se ne izgubite u svemu... Postoji doza straha da nećete uspjeti, da će propasti u vodu sve ono što ste zacrtali, ali uz Božiju pomoć prošao sam sve to i, evo, danas sam prvi golman Sarajeva. To me je uvjerilo da se rad i trud isplate, kad-tad."

Ko je najveći 'showman' u svlačionici?

"Haha, teško je izdvojiti jednog, ima ih više. Ahmetović i Hebibović su posebni. Svaki tim treba imati takvu dvojicu igrača u svom timu, jer kada su oni tu, onda je i atmosfera na visokom nivou. Što smo danas na prvom mjestu velika zasluga pripada i njima."

Koja vam je najdraža utakmica u Sarajevu?

"Protiv Slobode kada sam debitovao za prvi tim. Imao sam dozu straha prije utakmice, nije mi bilo jednostavno, jer svakakve misli vam u tim trenucima prolaze kroz glavu. Kada se zvanično znalo da ću braniti u toj utakmici, tokom cijele sedmice imao sam podršku svih u klubu, od trenera do saigrača, što mi je na kraju i olakšalo sve to. Srećom, na kraju smo i pobijedili u toj utakmici."

Koliko vam kao mladom momku smeta rutina i što nemate život kao većina vršnjaka?

"Kada sam počinjao igrati nogomet, znao sam šta me čeka ako jednog dana postanem profesionalac, tako da se ne obazirem na to. Sebe sam programirao i ne smeta mi. Uz to, smatram da je život nogometaša mnogo ljepši od života ostalih ljudi u smislu da je dosta mirniji. Jedini stres je da izađeš na teren, odradiš svoje i to je to."

Čega vas je najviše strah?

"Skoro svako od nas ima neku vrstu straha od nečega, u mom slučaju su to povrede, ali znate kako kažu - ko razmišlja o njima, njega i stignu. Trudim se da ne mislim o tome..."

Kada biste birali igrače za "pet na pet", koga biste izabrali u svoj tim?

"Hm... Na golu bi bio Buffon, zatim bih izabrao Ramosa, Marcela, Salaha, Ronalda i Messija. Oni su mi nekako posebni."

Koje karakteristike treba da posjeduje vrhunski golman?

"Danas golman mora učestvovati u organizaciji napada, da ima utjecaj u igri, a uz to mora igrati i nogom. Ostalo manje-više svi imaju. Također, vrlo važna je i koncentracija. Kod igrača može biti oscilacija, kod golmana ne smije, jer samo jedna greška vaš može debelo koštati."

Šta biste voljeli unaprijediti kod sebe?

"Kao golman mogu napredovati još mnogo, jer ima sigurno dosta stvari koje treba poboljšati. Trudim se, recimo, poboljšati igru nogom i radim na tome, a svjestan sam isto tako i sigurnosti i iskustva koje stičem kako vrijeme odmiče. Rezultati su vidljivi, svakako, ali polako... Još je puno posla preda mnom."

Kako vam se sviđa život u Sarajevu?

"Ma, kao kod kuće da sam. Sarajevo je stvarno prelijep grad, zavolio sam ga i stvarno uživam ovdje. Sličan je mojoj Banjaluci, mada ovdje ima malo više sadržaja za neke druge aktivnosti."

S kakvim željama ulazite u narednu godinu?

"Posebne želje nemam, ali svakako da je na prvom mjestu zdravlje. Ostalo će doći. Ambicije su mi naravno vezane za Sarajevo i mladu reprezentaciju BiH", završio je Kovačević. 

Izvor: Sportsport.ba